<3
Dobro moje.
Dobro moje.
Nemam volju da se spremim za prvi dan skole, ni da se potrudim da izgledam lijepo jer ustvari izgledam kao mrtvac. Zeljela bih da kao takva provedem dan zatvorena u kuci, a ne da se tjeram u skolu. Kako je dan poceo, sumnjam da bi se mogao zavrsiti lijepo ……………..
Glava me ne prestaje boljeti vec 5 sati i nervozna sam. Mozda i ubijem nekoga do kraja veceri. To je manje bitno u odnosu na ono sta me ceka sutra. Nakon 15 dana konacno se vracam u Bosnu i njegov zagrljaj. 🙂 Dolazim da nastavim graditi nove uspomene s onima koji su mi mnogo nedostajali….
Da li ona cuje vapaj kroz oluje, da je moje srce prepuklo ?
Zelim kuci. Sve mi je ovdje dotuzilo. Svakodnevne glavobolje, dodavanje i pravljenje belaja, cika i vriskaa djece. Ponajvise mi je dojadilo brojanje dana bez njega. S druge strane, zao mi je babe. Ovo je njegovo mjesto, djetinjstvo je zabiljezeno tu.
Ozdravi mi ti da me mozes cuvati kada se vratim u Bosnu. Vrati svoju snagu, osmijeh i veseli pogled. Snagu da me zagrlis onako kako si rekao. Osmijeh da bi zajedno sa mnom dijelio srecu koja nas na pragu ceka. Veseli pogled da me gledas kao jednu jedinu koju nikom ne das.
Toliko kilometara udaljena od tebe, toliko dana .. Plus sada ne mogu nikakoo da pomognem. Osjecam se ? Prazno.
Bože,hvala Ti na ovom prelijepom osjećaju.